Blog
srijeda, veljača 19, 2014
Iako prostran, klub je te večeri djelovao manje zbog silnih tijela koja su se gužvala na središnjem podiju. Zamračena svjetla u kutevima i tek pokoja zraka koja bi prošarala po prisutnima bila je sasvim dovoljna za sve potrebno. Dovoljno da vidiš tko je tu, a tko nije. Sasvim nedovoljno da se zamijete detalji usplamtjelih strasti tijela u pokretu.

 Klub je bio dupkom krcat. Dežurni jebači i gradske drolje odavno su zauzeli svoje pozicije u cilju što bolje promocije. Moglo se mirna srca reći da je krema svih krema bila na okupu.

Moglo se reći svašta, no to joj nije sad bilo na pameti.

 Ispijala je svoje piće pokušavajući zadržati mirnu ruku i hladan um. Njezin pratitelj živo je gestakulirao, nadglasavao muziku i prepričavao ostatku društva svoj novi doživljaj sa skijanja. Jednom rukom je mahao kako bi priča bila što uvjerljivija, dok je drugu držao na njenom koljenu svako malo ga stisnuvši kao da ju obilježava.

Isključila se iz razgovora i držala oči prikovane za osobu na u separeu na suprotnoj strani. Nije ju primijetio. Bila je zahvalna što je ova tama bar još nečemu još poslužila.

 Koliko je prošlo? Jebote.. kao da je prošlo bezbroj godina. A on je izgledao bolje nego ikad. Nesvjesno je liznula usne. Prošlost ju je lupila poput groma i u trenutku vratila miljama unazad. Njegov glas koji izaziva trnce. Dodiri kojima je baratao poput virtuoza na klaviru. Žestina kojom je lomio svaki njen atom i modelirao ga prema svojoj mjeri.

Sjebanost.

O da.. sjebanost- to se nije moglo zaboraviti. Možda ga je baš ta njegova sjebana strana činila tako posebnim. A možda su i oboje bili dovoljno sjebani da budu kompatibilni. Grč u želucu podsjetio ju je na zadnji put kad ga je vidjela. Par riječi, vika, razbijena čaša .. Čak i onda nisu mogli obuzdati tu žestinu.

Jedno jebi se i odlazak.Tako jednostavno.

Čudno, to razdoblje kao da je pripadalo nekom drugom životu, nekom drugom vremenu. Čak je promijenila i broj telefona samo kako bi pobjegla od njega. Ili možda spriječila sebe da ga u neke sitne sate nazove i razjebe sve svoje principe. Nikad nije postala načisto s time.

 Iz misli ju je trgnuo pogled koji je prodirao kroz nju.

Zar je doista mislila da će proći neopaženo?

Smiješno.

 Kao miljama daleko, tamo na suprotnoj strani – ni on više nije slušao što mu je pratilja šaptala u uho. Pogled je prikovao za njen kao da čita sve ono što joj prolazi mislima. Ni osmjeh, ni neki znak. Samo pogled koji nije skidao sa nje.

Ni iznenađenje što ju vidi. Ni znak. Ni... ništa. A opet puno toga.

 

Dovoljno ga je poznavala da prepozna tu divlju iskru u njegovom pogledu. Pogledom ju je skidao upravo tu, okruženu masom ljudi. I započinjao ono u čemu je bio nenadmašan. Kliznuo je dlanom niz rame svoje pratilje ne udostojivši se ni skrenuti pogled na nju. Lutkica se uzvrpoljila na stolcu. O znam kako ti je..

Taj dodir kao da je mogla osjetiti na sebi. Ponovo i opet. Ponovio je pokret i proučavao njenu reakciju. Tamo za stolom suprotno od njegovog, proučavao je kako reagira na dodir koji nije njen. A opet, tako je jebeno i intimno njen.

Vrućina u donjem dijelu trbuha natjerala ju je da se i ona promeškolji.

Jebote kako je on djelovao na nju. Poput neke droge koja te obuzme i ogoli tvoje instinkte.

 Dodir dlana na koljenu počeo je kliziti na više. On je i dalje vodio svoj monolog kojim je impresionirao prisutne. Zapitala se dokle će ići. Hoće li primijetiti njenu reakciju i bahato ju pripisati sebi. Njegov dodir bio je poput blagog stiska naspram pogleda koji ju je već ogolio i bio na naprednijem stupnju bliskosti. Onom u kojem se stapaš i gubiš, i grizeš usnu kako bi zatomila bujicu koja navire.

 Pogledi su im se ponovo sreli. Sad je on liznuo usnu i u kutu usana pojavio mu se osmjeh. Čitao ju je kao otvorenu knjigu. Kao i uvijek. Neke stvari se očito nikad ne mijenjaju. Način na koji je liznuo usnu bio joj je poput milijuna leptirića u utrobi. Zar je moguće da je tako malo bilo dovoljno da ju probudi? Ili je on samo znao koji gumb stisnuti.

Postalo joj je prevruće. Prezagušljivo. Previše.

Ispila je čašu do kraja i ispričala se društvu. Produžetak ruke djelovao je razočarano. Večeras nije bila raspoložena za njega.. Ne za mrvice koje joj je mogao pružiti.Ne večeras, kad je shvatila koliko je gladna.

 Nije bila raspoložena ni za ostatak večeri u kojem će biti nijemi svjedok zbivanja za stolom nasuprot, dok izgara od probuđene potrebe da se digne i pošalje slatkicu prvim taksijem kući, dok ona zauzima njeno mjesto. Koje je uvijek i bilo samo njeno.

 

Ustala je i krenula prema izlazu.

Ponekad je i malo previše. 

 

 



nastavlja se...

sheera @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, veljača 4, 2014
Znaš li kako je jeben osjećaj  sjesti, natočiti si čašu finog vina i u miru zapalit cigaru bez  stresa i onog „ajme .... moram još ovo, i ono... i ono...?"

 

Dobar.. zaista jebeno dobar.  

Konačno da ga i ja doživim nakon nekoliko godina s grčem u želucu, i stalne strke vamo tamo.  Nakon brojnih psovki (izmislih i neke nove), neprospavanih noći, kroničnog umora  i suza (biće suze zbog umora...) konačno je gotovo.

G.O.T.O.V.O. - s velikim G koje se ističe poput  lažne opuštenosti  na Milanovićevom licu. Sad sigurno podrhtavate u iščekivanju  da kažem što je to konačno gotovo.  E pa blogerski puče, ispunit ću vam tu želju.

Naime, SheeRa je  dala svoj zadnji ispit na faksu i sa suzom u oku može početi spaljivati nagomilane skripte.  Svima koji su sumnjali u mene mašem u stilu Mr. Beana sa visoko dignutim srednjim prstom i blistavim osmjehom. Mislili ste da ja to neću moći? Da ću odustati? E pa... guess what?! Ova plavuša ima još skrivenih talenata u rukavu...

 

Dali je bilo naporno? Jebeno.

Nije lako uskladiti posao, učenje,  svakodnevne dužnosti (kuhanje, pranje, peglanje, pušenje i kvalitetnu dugotrajnu ševu)  - ali uspije se.  Dobro, sad opet pretjerujem kao i obično... Istina je da rijetko peglam. ( Zapravo, samo kad sam natjerana. )

 

Šta ti je to, par godina muke, pih...

Ali ne mogu reć da nije bilo dobrih strana. Prije svega , veliki je gušt za ženski ego kad se nađe u društvu djevojčica od 19-20 godina – koje misle da si nešto sitno starija od njih i daju ti maksimalno 24 ili 25. A ti već  zapjevala  Severinine tridesete.  Opako dobro za ego.  

I tu se opet vratiš nekako u to doba. Počneš nositi traperice niskog struka onako poderane na više mjesta jer vidiš da je to in i da se super uklapaš. I da tvoje dupe i dalje jebeno dobro izgleda u tome ! (Ovim putem zahvaljujem g.  Blanksu i njegovom treningu s kojim me svaki put ubije, ali  zato skoro drobim orahe guzicom).

 

Također je super kad  nakon što prijeđeš taj magični prag  tridesetih  -  (uz to što se zaljubiš ponovo u samu sebe i shvatiš da i dalje imaš bogovske sise bez obzira što 2 nije više prva znamenka tvojih godina) -  naprosto se zaljubiš  u matematiku. Bez ironije!

Nakon što si kroz cijelo školovanje ranije vukla jedva dvojku, konačno – na DRŽAVNOM faksu imaš sreće upoznati profesora koji te zbilja za interesira za to... I ti to odvališ ko od šale... Osjećaš se jebeno pametno. Bez obzira kaj si plava. I ne, profesor nije bio mlad i zgodan, već jedan jako dragi gospodin pred penzijom.

 I sad slijedi prilagodba.. Čudne su večeri kad nemoram sjesti i učiti neko sranje napamet. Baš čudne. Morat ću se naviknuti na to.  Dobro, bit će sad još malo strke oko detalja  za onaj zadnji rad koji moram napisati i obraniti.... No sama pomisao da je ono najgore prošlo je  neprocjenjiva.

 

Toliko vremena za sve ono što je dosad čekalo.

Naučiti napravati mačju kućicu ili bar pokušati.  Počešljati psa (pse)  i posvetiti im se više od 5 minuta dnevno.  Isprobati sve korzetiće koji skupljaju prašinu u ormaru.  Ponovo olakšati karticu na Ebayu. Dobar dio tog iznosa potrošiti na „Adult“ odjelu.

Otići na pramenove  i rezervirati cijelo popodne za sebe, jer kad imaš kosu skoro do dupeta  - to se već zove generalka u kontroliranim uvjetima.

 Pogledati dobre  borbe MMA lige koje sam propustila. Možda otić do teretane po neku inspiraciju za neku novu priču.

Pogledati koje sam dobre filmove propustila i što je novo na Billbordovoj ljestvici.

Posvetiti se svojim fetišima i  uživati. U njima i u sebi. Razbuktati maštu.             (Da,  zato je vjerovatno i ova pjesma podloga. Priznajem,  Mirko je jedan od mojih  većih  fetiša.

Kao i ona crna uniforma ekipe iz ATJ Lučko, al to je sad neka druga tema. )

 

Posvetiti se sebi  i svojim impulsima.

Pustiti s lanca boginju erotike nek laje na mjesec.  

Kuja se trza i otima. Smetaju joj okovi.




Konačno se posvetiti  i  pisanju, te konačno postati kao Anabela“.

Jebote, svijet me čeka...

Pa di će mi  sad biti kraj?

 

 

Nego...  hoćemo li neku novu priču ovih dana?

Neku onako  vruću i nastranu...  jer ovu moju unutrašnju Anabelu svrbe prsti...

 

 

Hoćemo, a?

 



sheera @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, veljača 1, 2014
Laganim korakom približavala se vratima stana, spretno balansirajući s velikim buketom cvijeća i vrećicom u drugoj ruci. Čak ju ni kiša koja je počela padati, niti gradska gužva u kojoj je zapela nije oneraspoložila. Petak je bio obećavajuća uvertira za savršen vikend.

Da, bila je odlučna u tome da će ovaj vikend biti poseban.

Kolegice na poslu su ju ranom zorom iznenadile predivnim cvijećem za rođendan, plaća je sjela na vrijeme, i  još je stigla otići na frizuru.  Izašla je iz ureda i požurila prema butiku s onim neodoljivim donjim rubljem.  Odlučila je, za ovaj rođendan ona će njemu dati svoj dar u obliku vikenda za pamćenje!  Ima da ostane bez teksta kad stane pred njega u novom crnom čipkastom kompletiću.

Biti će oduševljen! Bila je sigurna u to. Cijeli vikend neće izlaziti iz kreveta i riješiti će sve nesuglasice. U zadnje vrijeme bilo ih je sve više, a njegove promjene raspoloženja sve češće. No to je sada sve bilo iza njih. Prisilila se skrenuti misli večer koja će uslijediti.

Otvorila je vrata stana i krenula prema dnevnom boravku.

Zanimalo ju je kakvo joj iznenađenje sprema. Sigurno nije zaboravio, ipak on pazi na detalje. Sigurno joj sprema nekakvo iznenađenje. Nešto što će ju raznježiti... I nakon toga će ju stisnuti u zagrljaj i podsjetiti  ju  koliko ju voli.

Bila je posve uvjerena u to.

 I bila je sva sreća što još nije stigao kući, taman da pripremi večeru, ono što on najviše voli i da obuče taj kompletić. Laganim korakom prelazila je preko sobe i pjevušila sebi u bradu.

Ledeni glas zaustavio ju je prije nego li je uspjela upaliti svjetlo.

- Nešto smo jako veseli danas. Da mi je znati tko te tako oraspoložio?

Okrenula se prema izvoru zvuka i spazila ga kako sjedi u mraku, prekriženih ruku na fotelji. Pored njega bila je već dobrano načeta boca finog viskija.  Od ledenog tona njegovog glasa osjetila je grč u želucu a soba se počela smanjivati oko nje.

Ne..  Ne opet..

 Namjestila je opušten osmjeh na lice i prišla prilici u mraku, te mu drhtavim pokretom dodirnula lice

- Gdje bih bila ljubavi? Otišla sam kupiti par sitnica. Imam iznenađenje za tebe...

- Uopće ne sumnjam u to. Mirišeš kao da si spremna za  jebača. Baš lijepo što ti je donio cvijeće. - Ironija pomiješana s bijesom u njegovom glasu sledila joj je krv u žilama.

 

Naglo je ustao iz fotelje nadvisujući je svojom impozantnom i prijetećom pojavom. Bio je puno veći  i bar duplo teži od nje. Instinktivno je zakoračila unatrag.

Grubim pokretom primio ju je za zapešća i stegnuo do bola.

 

- S kim si bila? Unio joj se u lice i prisiktao je kroz zube.

Taj glas je prepoznavala. Taj prokleto hladan glas koji je pojavljivao kad je najmanje očekivala. Sasvim neovisno o tome što je u tom trenutku radila. Iako se trudila da sve bude onako kako treba, samo  da ga ne probudi.

Buket cvijeća i sadržaj vrećice našao se rasut po podu pod snagom njegovog stiska. Sa divljim sjajem u očima promatrao je komadić crne čipke koji je izvirivao iz vrećice.

Pomisao da ona nosi to rublje i grije tuđi krevet natjerala mu je krv u glavu. Pomisao, da ju netko drugi dodiruje bila mu je nesnosna, užasavajuća. Da netko dodiruje i uzima ono što je njegovo. Da ju jebe.

Grubo ju je uhvatio za vrat i odgurnuo prema ogledalu. U zrcalu je ugledala svoje uplašeno lice niz koje su klizile suze i ostavljale trag crne maskare. Drhteći ga je pogledala.

Bijes koji je isijavao iz njega paralizirao ju je. Što god da kaže do njega neće doprijeti, to je već  jako dobro znala. Ne u ovom trenutku kad je na njegovom mjestu onaj drugi. Onaj kome se ne može i ne smije proturječiti.

 

- Šutiš kurvetino?!!!  Zaurlao je zamahnuvši šakom prema njenom licu.

Na nježno rumenim usnama pojavila se nepravilna posjekotina iz koje je šiknula krv.

- Ne! Slušaj me...molim te slušaj me! Kunem ti se da nis..  Zavapila je kroz suze isprekidanim glasom, da bi ju idući udarac odbacio na zid. Pala je na tlo pokušavajući naći oslonac.

Snažna bol sijevnula joj je kroz glavu a pred očima joj se slika zamaglila.  Osjetila topli mlaz krvi kako joj se slijeva niz potiljak. U dva koraka našao se kraj nje i divljim pokretom pokidao gumbe na tankoj bijeloj bluzi.

 

-  Za koga si kupovala ovakvo rublje ??? S kim se kurvaš,droljo??!!!! 

Urlik bijesne zvijeri parao je tišinu. U sljedećem potezu strgnuo je njen grudnjak i ona refleksno rukama prekrije obnažene grudi. Stajala je drščući polugola pred njim, prepuštena njegovom bijesu.

Stegnuo ju je dlanovima oko tankog vrata i stisnuo u grču. Uhvatio ju je za kosu i udario šakom posred lica.

Pa još jednom.

I još jednom.

Prestala  ih je  brojati.

 

Kiša udaraca pljuštala je po sitnom tijelu lomeći ga i miješajući se sa urlicima bijesne zvijeri. Od njihove siline pala je tlo pokušavajući uhvatiti dah.

Stajao je iznad nje i grčevito stiskao šake dok mu je krv divlje kolala kroz glavu. Prekrila je dlanovima lice i drščući se stisnula u fetalni položaj.

 

- ... Nemoj.....   molim te... .-   Zadnjim atomima snage zajecala je ispod glasa.

Njen slomljen šapat  naglo  ga je otrijeznio, a trenutak spoznaje  potrajao kao vječnost. U sekundi mu je tračak razuma bljesnuo kroz misli.

 

Promatrao je biće koje je volio kako leži na tlu pod njegovim nogama, razderane odjeće, prekrivenu vlastitom krvlju. Zahvaljujući njemu . Spoznaja što je upravo napravio pogodila ga je poput groma.

Pao je na koljena i pružio ruku prema njenom krvavom  licu.

- Oprosti mi.. Nisam to  htio... Ja... Volim te.. Znaš to..

Suze su mu se počele skupljati u kutevima očiju dok je nemoćno pokušavao poraviti učinjeno. Kao da pokušava skupiti djeliće slomljene igračke.

Kao da se nije dogodilo.

 

- Idi.

 Slomljen šapat prekinuo ga je.

Progutao je slinu i dohvatio jaknu. Tišinu je prekinulo zveckanje njegovih ključeva i zatvaranje vrata. Minutu kasnije začuo se zvuk automobila kako odlazi s parkirališta.

 

 

 

Mjesečina je kroz prozor obasjavala polugolu žensku siluetu stisnutu na tlu.

Nemoćna da ustane, ležala je u tami i slušala otkucaje vlastitog srca i s naporom pokušala udahnuti.  U tišini je promatrala ples sjena na zidu dok joj je hladan zrak hladio izubijano krvavo  tijelo.

 Suze su joj klizile niz lice i miješale se sa krvlju na usnama.

Pri svakom udahu kroz rebra joj je sijevala oštra bol. Pokušala se dodirnuti, no bol ju je presjekla poput udara munje.  Znala je da su ovaj put bar dva slomljena.

Privukla je dlan licu i dotakla si natečenu jagodičnu kost. Dodirnula si je usnu i trznula se od boli.  Na dlanu je ostao trag krvi. Par kapi palo je na pod ističući kontrast sa bijelim tepihom.

 

Ovaj vikend biti će poseban. Bila je tako sigurna da je u pravu.

On će se promijeniti. Kako li je samo vjerovala u to.

Opet.

 

 On to nije htio uraditi. On nije loš. Nije... Samo ponekad izgubi kontrolu.

Ali promijeniti će se, bila je sigurna u to. I ona će se potruditi biti još bolja.

Jednog dana...

 

 

Sutra.

 

Sutra je novi dan.Sutra  će biti  bolje.  Neće prestati vjerovati u to.

A on... On ju jako voli.

 Voli ju na svoj način...

 

   

sheera @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, siječanj 24, 2014
Nakon koraka uslijedio je zvuk  zatvaranja ormarića, te ponovo koraci i zatvaranje vrata. Naslonila se na zid i odahnula. Očito je crnokosa kuja bila gotova sa svojim treningom. Ili je možda je bila gotova sa prvim dijelom svog treninga, ironično je uzdahnula i dohvatila gel za tuširanje. Sigurno se sad ovako ulickana utrpala negdje  kod pulta u hodniku i čeka ga.  Možda odu na piće. Možda na večeru. Ili na večeru s doručkom. Sve bolje od boljeg.

 Nevjerovatno kako ju je taj žalac ljubomore ponovo upiknuo.  Smiješno, takvi osjećaji nisu ju dugo drmali.  I nije bilo ni razloga, zar ne? Ne možeš osjećati takav ubod povezan s nekim s kim, pa ono.. nisi razmijenio više od savjeta za vježbu. Ne na verbalnoj razini, no na onoj drugoj....

 Ma dovraga, događalo se nešto između njih za što nisu bile potrebne riječi. I ne, nije morao govoriti da to potvrdi ili ospori. Kad na taj način osjetiš snagu i iskru u nečijem pogledu znaš da to nije slučajno. I da nije krivo.  Jebote Freud  i Jung i analize. Zašto se baš sad sjetila Animusa i Anime. Nije željela razmišljati o tome. Željela je..

Željela je da padne meteor i izbriše s lica zemlje ciničan smiješak  crnokose drolje. Željela ju je elegantno odgurnuti se one sprave i biti ona koja će biti od njegovim prstima.  Zadrhtala je od pomisli na njegov dodir.

E danas ga je baš zasrala  kako samo ona to zna.

Hladan povjetarac dodirnuo joj je leđa i izvukao ju iz košmara misli. Kroz oštar mlaz vode koncentrirala sa da shvati odakle dolazi propuh, te ponovo začula korake i zatvaranje vrata. Ovaj put koraci nisu bili oni skakutavi, već teži. Muški. Odlučni. Vrata su se zatvorila a koraci utihnuli.

S naporom je progutala slinu dok joj se grč straha i nervoze koncentrirao u želucu. Dohvatila je ručnik s vješalice i omotala se njime. Iskoračila je tuš kabine i skupivši hrabrost zakoračila  natrag u svlačionicu. Zastala je kao ukopana  osjetivši  kao da se odjednom prostorija smanjila oko nje.

 Stajao je tamo nasuprot nje, naslonjen na zid prekriženih ruku na prsima i izraza lica kojeg nije znala protumačiti. Šutke ju je promatrao stisnuvši obrve kao da promišlja i odvaguje u svojim mislima neke odluke poslije kojih neće biti povratka.  Niti na trenutak ne skidajući pogled sa sitne pojave omotane u ručnik koja  je eto, kapala i ostavljala lokvicu pod bosim stopalima na  bezličnim  hladnim pločicama.

Baš tu pred njim.

Tisuću mogućih pitanja i rečenica počelo joj je kolati mislima. Niti jedna dovoljno pametna da skupi hrabrost, da prevali preko usana i razbije tišinu koja se mogla rezati nožem.

Srećom ili nesrećom, nije niti trebalo jer ju je preduhitrio.

 

- Uživaš li u tome da me izazivaš?

Njegov glas, iako začuđujuće smiren, zavibrirao je prostorijom. Ok, na ovo nije imala sigurno pametan odgovor. Dali ga je izazivala. Nije.Valjda nije. Bar je mislila da nije. 

 - Slušaj.  Ne znam što si i kako shvatio, no ako sam te nečime uvrijedila evo ispričavam ti se ako si po to došao. A sad, lijepo se okreni. Izađi van  i pusti da se obučem.

Prkosno je podigla bradu i okrenula mu leđa  s namjerom da se donekle dostojanstveno obuče u ... u bilo što. Nekako je imala osjećaj da ovako gologuza pod tankim ručnikom ne djeluje dovoljno uvjerljivo, jer on je i dalje ostao na mjestu ne pomaknuvši se ni milimetra.

Ok, jebeš to. Mogla se i ovako presvući. Nije da je bila klinka od 15 godina koja se skriva od pogleda. Želiš gledati frajeru? E pa imaš i što.

 Prije nego li je dohvatila ključ od ormarića našla se licem priljubljena za zid, dlanova sputanih u njegovima i dignutih visoko iznad glave, posve onemogućena da se pomakne. Svojim tijelom pritisnuo  je njeno još snažnije uza  hladne pločice.

O da, osjećala ga je svakim centimetrom. Iz ove perspektive djelovao je još krupnije i snažnije nego prije. Zapravo, naspram njega, ona je djelovala poput sitne žive lutkica koja mu doseže do negdje ispod ramena, posve prepuštena njegovoj  (dobroj ) volji. Smiješan bi bio svaki pokušaj da se uopće pokuša izvući iz tog stiska.

-  Žalim... loša procjena. Nisam došao po tvoje isprike.

Njegov glas tiho je zarežao pored njenog uha. Svaka dlačica na tijelu nakostriješila joj se od spoja njegovog toplog daha koji joj je dodirivao vrat i hladnoće na koju je bila naslonjena.  Srce joj je luđački kucalo dok je pokušala okrenuti glavu i pogledati ga. S naglaskom na pokušavala.

- Ajde..., pitaj me  zašto sam došao?

Okej, nije bilo preteško za zaključiti kamo ovo vodi, no nekako joj je glas otkazao poslušnost, baš kad bi bilo zgodno da kaže nešto suvislo. Nešto poput „pusti me idiote“ ili „uzmi me sad i ovdje“.

 Bilo što. 

-Maca papala jezik? Čudno, do malo prije si bila poprilično jaka na njemu. Slatko.... Znaš,  baš si prava mala lutkica s tim krupnim okicama i napućenim usnama kad si ljuta. I da, moram ti se ispričati...

-.....Zašto ? – Konačno je njezin glas pronašao svoj put.

-  Zato jer sam dovoljno dugo pokušavao biti fin i pristojan.  I sasvim mi je dobro išlo držeći se podalje. Ali.. danas... Danas si prešla granicu, i  sada više nemogu biti ni  fin ni dobar...  I sada ću ti svašta raditi, s ciljem da shvatiš neke stvari koje sam zaista želio da saznaš na neki malo blaži način.  Znaš li što ću ti raditi?  No,hajde, pitaj me. Želim čuti kako me to pitaš.

 Dovoljan mu je bio jedan dlan da ju i dalje čvrsto drži pritisnutu  uza sebe. Drugi dlan počeo je  lijeno kliziti niz njene obline, sve do ruba ručnika koji se u trenutku našao strgnut  s tijela i bačen na tlo.  Prsti su mu uskoro počeli neumorno istraživati  mekoću njene kože.

Ostala je posve gola pod njegovim prstima  koji su ju pomno istraživali. Posve gola pred njegovim pogledom kojeg je osjećala kako klizi niz njene konture i upija ih. Posve gola, dok je on – kako prikladno, bio sasvim obučen.

Kao da ide u neku vojnu akciju spašavanja  s  onom istom ekipom iz Lučkog ili bar u pothvat spašavanje susjedove mačke s krova. Snažan ugriz u stražnji dio vrata i stisak dlana na stražnjici munjevito ju je vratio  iz misli.

 -Nisam te čuo!

Protisnuo je kroz zube dok je drugim dlanom upravo upoznavao obujam njenih krupnih grudi koje su mu prikladno  i savršeno, jedva pristajale u dlanove.

- Što ćeš mi raditi?

Prošaptala je u dilemi pokušavajući razlučiti dali joj ovo više godi ili ju plaši.

- Hm... samo ono što već dugo želim. I ono što ti želiš, ali se ustručavaš zatražiti.

Svojom nogom razmaknuo je njene i dlanom prošao po unutrašnjosti bedara završivši na toploj točki koja je je već bolno pulsirala u želji da ga osjeti. Dodirnuo ju vršcima prstiju i samozadovoljno se nasmješio. Na dodir njegovih prstiju zadrhtala je i ispustila tihi uzdah.

Sitne kapi koje su se počele sve više koncentrirati na tom osjetljivom području bile su mu  jači signal od bile koje riječi koju je mogla prozboriti.  S druge strane - pritisak njegova tijela o njeno postao je poput trenja koje dovodi do granice ludila.

Kombinacija dlana koji ju drži sputanom, prstiju koji klize njenim tijelom, čvrstoće njegovih grudi kojima se naslanjao na njena leđa,i  zastrašujuće tvrdoće negdje ispod njegova struka koja ju je pritiskala – bila je nenadmašna.

U hipu ju je okrenuo naslonivši ju na leđima na zid.  Zadivljeno je zastao promotrivši svu raskoš koja je zasjala pred njim. Čak uz svu samokontrolu nije mogao  zaustaviti  uzdah divljenja.  Približio je lice njenom, i vrhom jezika liznuo njene usne. Željela je uzvratiti, no odmaknuo se.

   -Miruj.

Vratio je jezik gdje je bio i prodro duboko u njena usta istražujući ju iznutra. Nakon njih, pustio joj je ruke i dlanove položio na zaobljene bokove.  Posebnu pažnju je posvetio blijedom vratu niz koji se lijeno počeo spuštati ostavljajući vlažan trag. Trag je došao do grudi i zastao  napetoj  izbočini koju je uvukao u svoje usne.

Trenutak  užitka koji ju je preplavio zamijenila je oštra bol kad je zubima ostavio otisak na osjetljivom mjestu. Nastavio se spuštati sve niže dok se nije našao u razini njenog međunožja.

Lagano je dlanom raširio noge, jednu nogu prebacio preko svog ramena sileći je da održava ravnotežu i kušao njen okus vrškom jezika. Njezin promukli uzdah i nokti koje je nekontrolirano zabila u njegova široka ramena govorili su da joj ne treba još puno.

Još jednom je jezikom lijeno kliznuo i  s užitkom progutao rezultat njene reakcije počevši održavati ritmične pokrete. U trenutku kad je njen dah postao isprekidan naglo se odmaknuo i uspravio.

- NE. Ne dok ti ja ne kažem.

Prije nego li se uspjela pobuniti zbog naglog prekida, našla se u njegovim dlanovima, sa svojim rukama oko njegova vrata. Duga kosa prosula joj se po ramenima prekrivajući njenu golotinju. 

Lady Godiva na pastuhu. Samo što ovaj pastuh nije bio ispod nje, i bio je miljama daleko od ukroćenog konja kojeg bi mogla goniti po svojem.

Nepovezane misli nepozvano su se pojavile i nestale kao se susrela s njegovim očima.  Dlanom mu je dodirnula lice želeći upoznati njegove konture. Bez riječi ju je promatrao dok je zvuk patentnog zatvarača odjeknuo poput pucnja.  Svom dužinom  trljao se o nju i izazivao ju stvarajući slatko trenje, ne skidajući pogled s lica koje je odražavalo reakcije na taj podražaj.  U iščekivanju je zatvorila oči  na što ju je ošinuo.

- Ne zatvaraj oči. Gledaj me!

Zarežao je i dalje ju promatrao. Nenadano, podignuo ju je na više i naslonio se tupim vrhom uz usijanu točku koja ga je bolno željela osjetiti.

Ispunio ju je u žestokom  trzaju bez pripreme i laganog uvoda. Animalno i divlje. Sirovo.  Ispunjavajući ju i šireći do krajnjih granica.

Ovila se čvrsto oko njega cijelom svojom unutrašnjošću  i ugrizla se za usnu. Nekontroliran jecaj na granici užitka i boli bila mu je najslađa melodija za uši. Ostavljao je svoj pečat  tamo gdje mu je i bilo mjesto. Duboko u njenoj uskoj nutrini koja je bila kao stvorena za njega. Cijelog.

Snažni ritmični pokreti vodili su  ju tamo kamo je jedino i mogla ići.  Prije nego li je uspjela uhvatiti dah,  uhvatila je njegov promukao glas i fiksiran pogled.

-  Sada. Daj mi sada. Samo za mene.

Kao da je taj njegov zahtjev pokrenuo lančanu reakciju u njenom tijelu. Koncentracija energije rasprsnula se u milijune strujnih udara. Izgubila se  orgazmičkom grču stisnuta, ispunjena do krajnjih granica dok su joj snažni trzaji potresali cijelo tijelo. Nedugo zatim osjetila je kako se on steže unutar nje i eksplodira u moćnom grču.

........

 

 

Sasvim neuobičajen  prizor za jednu teretanu. Pomislila je dok  ju je povlačio u svoje krilo sjedeći na hladnoj drvenoj klupi. U trenutku je neka nježnost zamijenila onu žestinu. Smiješno, s tim nekim stavom - nekako joj nije djelovao sposoban za nju...

Ali očito je ponovo bila u krivu...

Utisnula mu je još jedan poljubac u vrat i krenula se uspraviti. – Kasno je, trebala bih krenuti. U idućoj sekundi našla se ponovo  u istom položaju u kojem je bila, s njegovim rukama čvrsto oko sebe.

- O da? Loša procjena lutko.... Mislim da nisi odradila nešto  što sam ti rekao večeras.

 

Nekako je znala da je u pravu i da se neće lako izvući. 

I da će ovo biti duga noć.



sheera @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 15, 2014
Ritmični udarci stopala odzvanjali su dvoranom i miješali se sa glasnim ispuhivanjem zraka i žamorom na spravama. Teretana je bila puna kao i svake večeri. Skladna tijela koja su izazivala zavist, kao i ona koja su bila u potrazi sa skladom – bila su fokusirana na svoje vježbe. Svatko je bio u svom vlastitom paklu.

 Sitna ženska prilika isključila se mentalno iz svog žamora te pokušavala održati ritam na traci. Nakon dvadeset minuta srednjeg tempa pod nagibom, osjetila je kako joj se znoj slijeva niz leđa a noge lagano podrhtavaju. Tako mi i treba, pomislila je u sebi i stisnula zube. E pa draga, htjela si žderati i sad pati.

Osvrnula se oko sebe i promotrila lica. Bilder wannabe je zaljubljeno promatrao svoje bicepse u ogledalu ne primjećujući da bi se trebao posvetiti i drugim dijelovima tijela. Dva srednjoškolca su naizmjence vježbali u benchu, očito obojica s ubojitim ciljem da kad porastu postanu opaki frajeri za čijim mišićima će se okretati sve žensko od 15-55 godina.

 Dašak nekog bolesno preslatkog parfema doplovio joj je do nosnica i okrenula je očima. Nije se trebala okrenuti jer je samo jedna kuja sposobna dotjerati se za teretanu kao da ide na snimanje u tamo neki    „porn gym“ i izliti pola bočice odvratnog Chanell No.5 parfema na sebe. Neki ljudi zaista nemaju mjeru, pomislila je s gađenjem, okrećući glavu.

 Vlasnica ubojitog parfema, koketno je prošetala pored muškog dijela na spravama, zabacujući bokovima. S tom dugom crnom kosom i dugačkim nogama izgledala je kao netko tko je došao na snimanje a ne na trening. Preuska trenirka u kombinaciji s debelom ogrlicom oko vrata i jakom šminkom na očima također se nisu uklapali. No kod muške populacije je očito to palilo, a ona je dobro debelo bila svjesna toga. Prošetala je  pored nje posprdno skenirajući njezin tako običan izgled i dugu plavu kosu vezanu u rep navrh glave.

Kuja.

 Ženski žamor u dvorani na trenutak je zastao zajedno sa odlučnim koracima koji su se začuli sa ulaza. Žamor je zamijenio šapat i tek poneki hihot. Ponovo, nije se morala okrenuti da zna tko je upravo ušao. Nije morala, no nije mogla niti odoljeti. Krišom je skrenula pogled ispod trepavica dok joj je srce zakucalo brže, ovaj put ne zbog tempa trčanja.

Zastao joj je dah dok je krupan muški profil ispunio hodnik svojom pojavom. Kao i svaki put u zadnjih šest mjeseci koje je provodila tamo. tako i  taj jebeni put, uspio je sa samom svojom pojavom izazvati sve veće trnce duboko u njenoj unutrašnjosti. Iz dana u dan, iz treninga u trening. On je bio isti, no leptirići su bili sve više divlji. Tek poneki njegov pogled kojim bi ju nagradio bila joj je dovoljna hrana da izdrži i da dođe ponovo za dva dana. S vremenom, osjetila je kako to postaje poput neke njihove privatne igre pogledima. A njegov pogled je palio kožu i bez fizičkog dodira.

 Vlasnik te male teretane, ujedno i trener u večernjoj smjeni krenuo je prema spravama pozdravljajući se sa znanicma. Izgledao je poput nekoga tko je upravo ispao s poligona ATJ Lučko,blago namrgođen s onim ozbiljnim pogledom koji skenira situaciju. Ispod napete crne majice kratkih rukava nazirala se sirova muška snaga koja je u usporedbu s napuhanim bilderima punim stereoida – doista djelovala pogubno.

Sa svojom pojavom i nekim divljim šarmom kasnih tridesetih, bio je minimalno deset svjetlosnih godina ispred mladih nadobudnih dječaraca u dvorani.

 Činjenica je da je samo njegovo prisustvo bilo dovoljan poticaj mnogim ženama da upravo ovdje dolaze. Ipak, nitko nije znao kakva je njegova situacija. Prema svima se držao sa profesionalne distance, ne ulazeći u trivijalne razgovore . Komotno je mogao biti i gay. Kroz glavu joj je misao prošla poput bljeska. Ta nije prvi put da čuje, da ovakve koncentracije testosterona na dvije noge traže muško društvo.

 Ruku na srce, sve se više pribojavala takvog ishoda. Uza sve diskretne pokušaje da mu se približi, on je i dalje djelovao jednako nezainteresiran i distanciran. Ljubazan da, ali u granicama pokazivanja pravilnog mrtvog dizanja kako joj kralježnica ne bi patila.

 Iz misli ju je trgnuo iritanatan ženski smijeh.

Baš divno, crnokosa kuja mazno se naslanjala na spravu i dotičnom pokazivala napredak na guznim mišićima i gestakulirala rukama. On... O jebote, on je dodirivao njena bedra i nešto joj objašnjavao. Činio je to,  učinilo joj se, s posebnom pažnjom i guštom. Žalac ljubomore upiknuo ju pravo u slabu točku. Njoj nikad tako nije prišao. Očito je ovo bila loša procjena.

 I tako je u vodu pala teorija o njegovom pederstvu. Prokleta ironijo, u ovom trenutku je čak poželjela da je prvi zaključak o njemu bio točan. Stisnula je zube i skrenula pogled ne želeći sudjelovati u ovom prizoru ironične humoristične drame. -Peder nego što..  Promrmljala je ispod glasa i počela usporavati traku za trčanje.

 

- Ovakve izjave bi se mogle smatrati kao diskriminacija, znaš?

Dubok glas iza njenih leđa prenuo ju je , te je istog trena poskočila na mjestu.

 Ozbiljnog izraza lica zagonetno ju je promatrao uživajući u njenoj neugodi. Njegov hladan pogled bio je dovoljan da se osjeti kao da ju je netko opalio mokrom krpom posred lica. Očito mu se nije svidjelo što je čuo.

-Da vidimo rezultate danas.

Približio se spravi čitajući statistiku s monitora.

-Slabo. Šta ti je danas? Kao da ti se guzica ulijenila, napravila si dvije trećine od dogovorenog treninga. Nastaviš li ovako dekoncentrirano trčkarati umjesto da se fokusiraš na program, možeš zaboraviti formu koju želiš. Uostalom, ako ti je do toga, onda gubiš i moje i svoje vrijeme. Idemo, još pola sata i 3% viši nagib. Ukoliko to ne odradiš kako spada, zaboravi da ti ja i dalje vodim program.

 Britko je izreferirao pokazujući prema njenoj stražnjici i okrenuo se na peti.

Jebena životna ironijo. Ne, nije bila od onih plačljivica koje cmizdre na svakakva sranja. No ovo je zaista zaboljelo. Osjetila je kako joj se suze skupljaju u očima i čvrsto odlučila da ih zadrži unutra. Zagrizla je usnu i podesila spravu kako je rekao. Uhvatila je tempo boreći se sa fizičkom boli u bedrima i suzama koje su htjele kliznuti van. Odraz iz ogledala na suprotnoj strani zida, neuljepšano je prikazivao grubu realnost. Sitna plavuša, kose vezane u rep, skladnog tijela  u trenirci borila se sa trakom za trčanje i vlastitim egom. Pitanje za milijun kuna, hoće li ih pobijediti?!

S druge strane imamo.... o da, imamo idealan kontrast u vidu tamnokose kuje koja je sa svojom visinom od skoro 180cm djelovala kao da je sišla s modnih pista. I pala direktno njemu u naručje..

 Pri isteku minutaže, usporila je tempo i konačno zaustavila traku. Pogledom je potražila predmet svojih želja, i progutala slinu. Dvorana je ostala prazna. Svi su otišli osim onog napuhanog Bildera koji se prebacio na nešto teže utege i upravo završavao zadnju seriju. Još dva dizanja i bio je spreman da si poljubi oba bicepsa. Par sekundi kasnije pokupio je svoje stvari i otišao ka svlačionici. Minutu kasnije izašao je na ulicu i nestao među parkiranim automobilima.

 Crnokosa kuja bila je najupornija, ujedno zadnja korisnica sprava taj dan. Sad je izvodila vježbu za leđa, dok ju je On pridržavao i nešto tiho govorio. Uhvativši njegov pogled mahnula mu je pokazujući da je gotova.

- Možeš ti još bar u pola toliko napraviti. Kreni!

 Hladno joj je dobacio vrativši pogled na klijenticu koja je očito prela pod njegovim prstima.

Ok, to  što su radili - više nije bila ni vježba. To je bilo jebanje u odjeći pred svima, ili u najboljem slučaju neka čudna predigra na spravi.

 Ponovo se osjetila poniženo. Kao da joj je nezainteresirano pljunuo u lice. Suze su se ponovo počele skupljati u kutevima očiju, a grlo stisnulo od jada.

- Neki drugi put. Neću smetati privatnim treninzima.

Protisnula je kroz zube i pokupila zadnju mrvicu ponosa koja joj je ležala pod nogama . U hipu je prošla između sprava i krenula prema svlačionici. Pri izlasku je uhvatila izraz likovanja na tamnokosoj kuji.

Njegov pogled , s druge strane - bio je smiren kao i obično, te ju bez riječi pratio do hodnika ne skrećući s njenog tijela. Stisnuvši obrve promatrao ju je kako nestaje iza vrata.

 Ušavši u svlačionicu zaputila se prema tuševima i dohvatila ručnik.

Odbacila je mokru odjeću sa sebe i ušla pod topao mlaz. Leđima se naslonila na hladne pločice i zatvorila oči.

 Glupača, glupača, GL.U.P.A.Č.A. Kao da ju nije već dovoljno ponizio taj dan. Zaista, što joj je to trebalo? Da postoji nagrada u kategoriji biranja najgoreg muškarca onda bi bila svjetska višestruka prvakinja. Htjela, ne htjela – morala si je priznati da je zagrizla za njega i više no što je željela. I da je upravo to signal da mora pobjeći odavdje i ne vraćati se. Ne, ako je željela još malo svog ponosa zadržati.

 Krivi ljudi, loše procjene. Tih loših procjena je već bilo i previše. Ovaj put je dozvolila suzama da kliznu niz obraz.  Očito je ovo bio jedan od onih rijetkih dana kad si je to mogla dozvoliti i kad ju nitko nije vidio.A kad završi s tušom, pokupiti će svoje stvari, zahvaliti se i otići da se ne vrati.

Iz misli ju je trgnuo zvuk koraka i zatvaranje vrata svlačionice.

 

 

Kroz šum mlaza vode u trenutku je shvatila da nije sama......

 

 

nastavak slijedi....



sheera @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 5, 2014
Znatiželja je ubila mačku.

S obzirom da je njena mačka bila poprilično znatiželjna, a još uvijek živa – došla je do zaključka da su neke poslovice jednostavno sranje.

 Ušla je svoj ured i zatvorila vrata za sobom. Naramak dokumentacije koju su joj uvalili nakon još jednog sastanka odložila je na masivni radni stol i duboko uzdahnula. Rok za izvršenje bio je puno prekratak, što je značilo da će opet postati dežurna noćna ptica u firmi. Nažalost, u ovom trenutku nije bilo drugog izbora. Prebacila je sako preko vješalice i uplela slap duge tamne kose u punđu na vrh glave. U nedostatku kopči dobro je poslužila i olovka kojom je učvrstila neposlušne pramenove. Tulum je mogao početi.

Prošlo je par tjedana od onog sastanka na kojem je debitirala i ostala zatečena Mr. Frajerom koji joj je pročitao misli. Tamnokosi samozatajan muškarac je ubrzo odao svoju ulogu na tom fijasku. Bilo je potrebno čak sat vremena da se pročuje kako se razmatra prodaja firme, te da je mišičava gromada od kojih 190 cm visine i stotinjak kila sirove snage bio ni manje ni više nego potencijalni novi vlasnik koji se želio upoznati s protokolima i biti u toku prije nego li donese svoju zadnju odluku. Jupi.

Bilo je potrebno manje od sekunde nakon tog saznanja da požali zbog griješnih misli koje su joj kolale glavom i da munjevito sleti sa ružičastih oblaka direktno na guzicu. Gospodina Frajera srela je još par puta, i svaki put ju je uljudno pozdravio ne pokazujući da se sjeća ijednog trenutka s onog sastanka. Možda je sve bilo samo u njenoj glavi, pomislila je. Tješila se. Zadnje što joj je trebalo bilo je zakomplicirati se život aferom na radnom mjestu. Pa čak i ako se radi o nestvarno šarmantnom licu muškarca koji je tek zakoračio u četrdesete, sa tijelom bezvremenskog Apolona. Koji je, da – usput rečeno , možda upravno njezin novi šef.

Točno tri sata i 45 minuta kasnije konačno je digla glavu s hrpe papira pred sobom i bacila pogled kroz prozor. Grad je odavno utonuo u tamu i samo su ulične svjetiljke pratile trag ulica. Poneki automobil narušio bi sklad zimske noći no čar prvih pahulja koje su se lijepile za ulicu bio je prizor u kojem je uvijek uživala.

 Protrljala je bolan i ukočen vrat, zadovoljno zaključujući da je skoro gotova s izvještajem kojeg je trebalo predati ujutro. Istegnuvši se shvatila je koliko su joj leđa ukočena od sjedenja u istom položaju. Ustala je i protegnula noge te se naslonila na prednji dio stola. Raskopčala je par gornjih gumbića na uskoj košulji te zavukla dlanove na stražnji dio vrata.

Jebote zbilja se ukočila.

Zatvorila je oči i zabacila glavu masirajući si vrat.

-Čovjek bi pomislio da bi vam godila jedna prava masaža.

Kao oparena skočila je na zvuk glasa koji je dolazio s vrata ureda. Okrenula je pogled i ugledala predmet svojih maštarija kako ju zamišljeno promatra oslonjen na dovratak. Sranje, očito je krivo zaključila da je ostala sama u firmi.

-Čovjek bi pomislio da je kulturno prvo pokucati na vrata i najaviti se.

Smeteno je uzvratila protunapadom, te krenula nespretno zakapčati gumbe koji su se bez pitanja raširili i ukazivali na raskoš pod tkaninom. Baš krasno, samo joj je trebalo da joj grudi ispadnu na izvolite. Već se je vidjela: Kako ih volite, obučene ili bez krpica? Gospodin Frajer ju je promatrao pogledom predatora i nedokučivo se nasmiješio.

-Ispričavam se na smetnji, vidio sam svjetlo pri izlasku .. i nadao se da si ovdje... Khm. I da, mogli bi prijeći na ti, što kažeš?

 Ušao je u ured i zatvorio vrata za sobom.Sranje, izgledao je bolje nego onda, a mirisao je na mješavinu muškog parfema i cigare.

-Mogu li Vam kako pomoći?

Nakašljala se i pročistila grlo skrećući pogled da joj ne vidi rumenilo koje ju je oblilo.

Duboki uzdah ju je prenuo a oštar miris uvukao joj se u nosnice. Polaganim korakom približio joj se i stao s druge strane stola zaklonivši malu stolnu lampu.

-Vjerujem da bi tebi dobro došla moja pomoć i da mi nećeš to odbiti.

Mogući scenarij počeo se vrtiti po njenim mislima. O da.. Samo se ti lijepo skini i lezi tu nasred stola , a ja ću nam oboma pomoći. Malo ću ja voditi, malo ti, no tvoja uloga će biti od velike pomoći.

Prisilno je ušutkala misli i upitno ga pogledala.

-Na kakvu pomoć  si mislio?

U istom trenu zakoračio je iza nje i spustio dlanove na tanak vrat nježno masirajući bolno mjesto. Htjela priznati ili ne godilo joj je. Zapitala se dali je uvijek ovako dobar s rukama. Prekasno je shvatila da je misli izgovorila na glas.

Stisak dlanova na trenutak je zastao kao da razmatra odgovor na ovo pitanje. Idući trenutak topao dah liznuo joj je rame i baršunasti glas zavibrirao na uhu.

-Smatram to jednim od talenata.

Dlačice na potiljku naježile su se od spoja toplog daha sa kožom i ona nesvjesno duboko uvuče zrak grizući si usnicu. Skupila je snagu i prekinula trenutak okrenuvši mu se licem u lice.

Točnije licem u područje ispod prsa, ako ćemo biti precizni. Iako je uz svojih 165 cm visine imala podršku vrtoglavo visokih potpetica, naspram njega osjetila se sitnom poput malene životinjice zatočene u kavezu.

-Ne volim igre.

Prkosno je podigla pogled i susrela njegove oči.

-Šteta, ja bih rekao da ih baš voliš.

Nasmijao se približivši joj se tijelom, i ovio joj ruke oko struka privlačeći je na sebe. Položila mu je dlanove na prsa dodirujući konture koje su mu se stezale pod njenim prstima kao da da upija minijaturne elektrošokove.

Privukao joj je tijelo ka svome i dodirnuo usne jezikom. Imale su okus nečeg slatkastog i mekanog, poput malina. Da... On je jako volio maline.

Pritisak čvrstog tijela o njeno počeo je stvarati trnce koji su joj se počeli simultano koncentrirati u donjem dijelu trbuha i pojačavati u koncentričnim krugovima. Promeškoljila se u njegovim dlanovima privlačeći ga još bliže dok joj besramna izbočina na njegovim hlačama nije utvrdila da je osjećaj obostran.

 Taj pritisak na njeno osjetljivo područje samo je još dodatno raspirio potrebu da sagriješi, upravo ovdje na ovom radnom stolu, da uhvati trenutak o kojem je maštala toliko noći dok se uvlačila u hladne plahte. Da ju posve preuzme svojim dlanovima i prepusti drugim dijelovima tijela koji će ostavit svoj trag na njoj. U njoj.

Dok je usnama gladno skupljao njen okus njenih usana u sebe, dlanovima joj je posjednički klizio niz glatke noge, penjući se svaki put sve više, do samog ruba tanke čipke što joj je prekrivala najosjetljivije područje. Prstima je pomilovao rub tkanine i nježno prešao po njoj izazivajući nekontroliran drhtaj .

 -Još uvijek si sigurna da se ne želiš igrati?

Promuklo joj je zavibrirao u uhu ne skidajući prste sa samog ruba čipke koja ga je dijelila od slatkog stiska njene unutrašnjosti. Tihi jecaj bio mu je dovoljan odgovor i potvrda na pitanje.

 Voljela je igre,da. Pogotovo one u dvoje.





sheera @ 03:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
*

  • Copyright © SheeRa 2008-2014. Sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje i objavljivanje sadržaja bez suglasnosti autora.